Imam unučicu Doru od šest godina. Jednom tjedno nas dvije idemo u turističko razgledavanje našeg rodnog grada. Zagreb u adventsko vrijeme djeluje posebno bajkovito-šarmirajuće. Vozeći se Draškovićevom, rasvjetna dekoracija podsjećala nas je na velike suze radosnice, u Jurišićevoj na zvijezdano nebo u zimskoj noći, a na Trgu nas zabljesnulo šarenilo žmirkajućih lampica.

Sišavši iz tramvaja, pirkajući sjevernjak donio nam miris kuhanog vina i pečenih fritula. Trg, pretrpan zanimljivostima. Manji šator i drvena kućica kai prodajno mjesto svojih drangulija, ispred Radićeve i Splavnice, zatim visoka jelka okićena lampicama koje svjetlucaju poput slapa. Pozornica je pored, na kojoj je KUD nekog umirovljeničkog društva izvodio narodni ples, tako da ni nas dvije nismo mogle odoljeti, a da si malo ne zaplešemo.

Prošavši pored velikog šatora (krcatog po običaju), ugledale smo adventskim vijencom okićen Mandin zdenac, a tri su upaljene svijeće davale svoj plešući odraz u vodi, a četvrta je čekala svoj nedjeljni red, da se pridruži svjetlosnoj čaroliji. Ispred Bakačeve načinili su klizalište. "Baka,hoćemo li ne klizaljke?". "Dora, ja ti ne znam klizati." "O,baka, baka,...!" (njen razočaravajući komentar). Ali je zato ispred klizališta stajao vlakić Djeda Mraza, kupivši karte ukrcale smo se. U vlakiću su se ubrzo parom zamaglili prozori, koje smo svako malo brisale i nekako prebrzo stigle na polazište.

Šetnju smo nastavile kroz Prašku do Trga Nikole Šubića Zrinskog, popularnije Zrinjevca. Ove godine Zrinjevac su veoma lijepo okitili. Izgleda poput grada iz bajke. Debla platana (1872.dovezene iz Trsta i zasađena) okićena lampicama, između kojih su se smjestile drvene kućice kao prodajna mjesta za razno razne potrepštinice. U jednoj smo kupile lizaljku za dvadeset kuna. Kraj kućica, obojenih u sivo-bijelu boju nalazili su se starinski ormarići i stolovi na kojima su se nalazili lampaši u kojima su gorjele svijeće (kao da su ih tu zaboravili Snjeguljičini patuljci), starinski bicikli, kolica, tačke, stolice i dr..., poslagano sa strane, uz stazu. Praćeno svjetlosnim efektima dobijem dojam kao da sam vrijeme vratila stotinjak godina unatrag. Iz glazbenog paviljona širio se pjevni ženski glas praćen akordima iz gitare. Malo dalje iza paviljona, vergl je svirao svoje melodije. U ovom adventskom ozračju kao da ne zamjećuješ meteorološki stup, niz vodoskoka te poprsja poznatih ličnosti iz političkog i kulturnog života Hrvatske. Iz mojeg sanjarenja, prene me Dorin glas: "Gle, baka kočija i dva bijela konja! Hoćemo li se ići voziti? "Odgovorih. "O, veoma rado Dora!, samo moram najprije napraviti inventuru u svojem novčaniku." "Ali, baka pokazati ću ti bankomat koji daje kune!" "Dora, moram najprije vidjeti račun!?" "Ali, baka, baka on ti daje i račun!" "Dobro, dobro Dora morati ću malo poraditi na tom tvom bankomatu!" Nismo otišle na vožnju kočijom, već mirno, držeći se za ruke nastavile šetnju u sumagličnu zagrebačku noć. Diskutirajući o novim temema, a naše diskusije traju dulje nego Saborske i .........

Dragim čitateljima ovog teksta,te svim članovima i djelatnicima UIR Zagreba,Blagoslovljen Božić i puno zdravlja u novoj godini,žele Dora i Katica Pecigoš-Kljuković !