Izlet u Otrovanec

subota, 12. listopada 2013. godine

Nakon obilnih kiša predhodnih dana, a i noći pred izlet, sastali smo se ispred dvorane Lisinski u 7h i krenuli autobusom na izlet u Otrovanec.

Bili smo veseli jer se nakon magle počelo pojavljivati sunce te je zbog lijepog vremena i raspoloženje bilo super. Vožnja je trajala oko 2h.

Vozili smo se kroz srce Podravine do Zlatnog klasa, ugostiteljskog objekta u mjestu Otrovanec. Doček je bio vrlo lijep, štoviše izuzetan. Mada je vani bilo sunčano domaćini su založili otvoreni kamin što je dodatno uljepšalo dolazak i stvorilo prekrasan ugođaj. Planinari su imali svoj plan tj. otići na obronke Bilogore i vratiti se do 13,30h kada je zakazan ručak. Na destinaciju otkuda smo krenuli pješice odvezao nas je autobus. Nismo išli svi, samo doduše manji broj je ostao u Zlatnom klasu i za njih je organizirano jahanje na konjima te su prikazani stari zanati. Planinari su krenuli na Bilogoru uz stručno vodstvo i pratnju voditeljice Vikice.

Lagano smo se uspinjali kroz već obrane vinograde, putem brali već otpale orahe, a suncem obasjane padine Bilogore pružale su veličanstven ugođaj šarenila i boja jeseni. Put nas je vodio do meteorološke postaje gdje smo se malo odmorili i zasladili smokvama kojima se na tom mjestu nismo nadali. Nakon objašnjenja o važnosti meteorološke postaje na tom položaju počeli smo se spuštati i radili smo polukrug kroz šumu i sve do mjesta gdje nas je sačekao autobus. Ja sam posebno bila sretna jer je to bio moj prvi izlet s planinarima nakon operacije kuka. Slušajući druge oko sebe zaključili smo da je bilo lijepo prošetati uz lagan uspon, niti previše teško niti zahtjevno za nas sa posebnim potrebama.

Ručak u restoranu Zlatni klas bio je fin i obilan, domaćini susretljivi pa smo nakon uživanja u delicijama, posebno upamćenom kruhu s koprivama isti naručili i kupili za doma. Zatim smo se razmilili po imanju, neki su šetali, neki jahali konja, a za dva stola se kartalo belu vani na zraku.

Vrijeme je brzo prošlo, a prije odlaska saznali smo povijesnu istinu otkuda mjestu ime Otrovanec. Naime, objasnili su nam da su u vrijeme prodora Turaka u ove krajeve početkom 16 st. sva sela i veća mjesta do Koprivnice Turci popalili. I kad su već mještani mislili da su otišli, oni su opet stali nailaziti. Tada se jedan stariji čovjek dosjetio da u jezero gdje napajaju konje i piju vodu bace otrov što su i učinili. Kada su naišli Turci, konje su napojili, a oni su popadali i uginuli. Jedan Turski konjanik je čučnuo i stao piti vodu, a kad se napio starac mu kaže: sad si pravi otrovanec. Tako je cilj našeg izleta dobio ime Otrovanec, a mi bogati za jedno novo povijesno saznanje i ugodno druženje, ukrcali smo se u autobus i krenuli natrag u Zagreb.

Autor: Zdenka Pisačić