Vincekovo
subota, 19. siječnja 2013. godine
Olovno jutro, subota, magla me uvukla na cestu, dodiruje me, stresam njene lepršave kapi s kaputa, lica..., hodam s naprtnjačom prema autobusu koji će me odvesti u Gornju Krapinu, restoran "RODY" na proslavu VINCEKOVA, praznik svih VINARA, fešta za dušu i tijelo, spoj jučer i sutra, vrhunac postojećeg i nada za buduće.
Polazak je mirisao na zajedništvo i optimizam u iščekivanju dolaska. Brzo smo stigli - klizeći autobusom po mokroj cesti. Na licima domaćina iskren i srdačan doček, veseo i topao stisak ruke - DOBRO DOŠLI PRIJATELJI.
Nakon prvih koraka lagano se zakotrljalo vrijeme u nama, oko nas miris snijega, roštilja, vina.... Magla je i dalje posipana oko nas, hladnoća na granici podnošljivosti, što dalje? Pa kuhano vino čeka, vruće i podatno, mirisno i slasno - iskušajmo ga. Pipica na bačvi vabi nas - okreni me, pustit ću ti eliksir - vruć i mirišljav. Učinismo to, svaki uzme čašu i ulije kuhanog vina. Pijmo. Vrijeme teće poput vina, lagano klizi. Smjelo počinje grudanje, predsjednica je u prednosti - svaka pohvala, grude pršte po odjeći, kosi, ali svi smo veseli - predivno.
Odnekuda ušetaju tamburaši, dolazi orkestar, recitacije i pjesme mogu krenuti. Pjevamo, smijemo se, fotografiramo, stopili smo se - priroda i ljudi spojeni u jedno.
Krštenje može početi, sve je spremno - vino, kobasice, kruh, loza se reže, velečasni drži misu, kubure pucaju, tamburaši sviraju, pjesma gromko zvoni - PEHARČEK MOJ - nirvana na Vincekovo.
Nakon obilnog i finog ručka, ples, pjesma, noge klize po taktovima tamburaša - prizor za uspomenu. Radost, zadovoljstvo, ispunjenost čitam na licima.
Moramo krenuti za Zagreb, mrak se spušta na zagorske brege, suze snijega ispraćaju nas natrag. U busu pjesma, pokoji vic i stigosmo. Veselo se pozdravljamo i razilazimo do slijedećeg puta.
Novi dan polako kreće ispred nas, a današnji nosimo sa sobom..
Autor: Tugomir Eršek
Hladno subotnje jutro, 19. siječnja 2O13. godine.
Dok Zagreb ogrnut snijegom još spava, okupljamo se iza KD "Vatroslav Lisinski". U 1O,15 sati, smješteni u udoban autobus, slušamo glas naše predsjednice UIR Zagreba, gospođe Marije Topić, koja nas pozdravlja, zahvaljuje na točnosti dolaska i želi ugodnu zabavu na našem prvom ovogodišnjem izletu.
Nakon otprilike sat vožnje stižemo u Gornju Stubicu - brdo Samec. Srdačnu dobrodošlicu zaželio nam je gostoljubivi domaćin vlasnik restorana "Kod Rodya", gospodin Zdravko Klanjčić. Restoran na brijegu, sav u prozorima odakle iz ptičje perspektive puca pogled na zagorske brege prekrivene bijelom snježnom plahtom iz koje viri sivo-crno drveće kao tušem nacrtano. Toplina peći na drva, živi plamen, pucketanje vatre i ljubaznost osoblja privukli su naše udrugaše da se opuste uz aperitiv, ukusnu kavicu i kartanje.
Oko podne, okupljeni ispred restorana, uživali smo u programu koji je pripremilo društvo vinara i vinogradara udruge "PEHARČEK" iz Donja Stubice, sa predsjednikom Udruge, gospodinom Marjanom Glavačem.
Voditelj programa VINCEKOVO, gospodin Željko Novosel pozdravio je goste i sudionike programa, zaželio ugodan boravak i Program je počeo.
Manifestacija počinje pjesmom gospodina Jurice Durifaja, plesom KUD-a Donja Stubica, nastavljaju tamburaški sastav "Stubička zvona", viteško društvo "Sv. Križ" Lobor. Mužar gospodin Dubravko Kopešić-Politeo, pucnjem završava program ispred restorana i poziva u vinograd, na simbolično obrezivanje vinove loze. Blagoslov vinograda obavio je vlč. Župnik Luka Slijepčević.
Druženje se nastavlja iza restorana uz kuhane kobase i kuhano vino koliko želiš i možeš. Naši udrugaši ulaze u toplinu restorana za ukusno složene stolove i juhica već stiže. Odmah zatim stiže zagorski pladanj, mješana salata, jako fino buteljirano vino Rizling i Graševina iz podruma vlasnika restorana gospodina Klanjčića.
Nakon obilnog i ukusnog ručka stigli su mužikaši i plesnjak je oživio. Jutarnji dogovor prekida naš ples, izlazimo uz zahvalu na divnom gostoprimstvu sa željom da se opet vidimo.
U autobusu počinje pjesma koja nas uz dobrog vozača prebrzo dovodi u Zagreb.
Autor: Anita Pozaić