Posljednje nedjelje u prosincu, odlučila sam otići na plivanje u bazenu, u Daničićevoj. Obično idem u Novi Zagreb, ali malo promjene ne smeta. Nedjeljna, jutarnja, sumaglična svježina, odlučih se odvesti biciklom. Uz put sam srela Dušku, koja se ne razdvaja od svoja dva štapa za pješačenje i uporno pješači, ali ja više volim bicikl. Bez problema sam parkirala, sve je zjapilo nedjeljnom prazninom na parkiralištu. U predvorju zgrade nalazi se kafić, u kojem su trojica srednjovječnih gospodina još snenih, ispijala svoju prvu jutarnju kavu uz debatu o posljednjim zbivanjima u društveno-političkom životu Zagreba i Hrvatske. Na dvije klupe ispred ulaza na bazen, skupili su se ranoranioci iz naše udruge, koji vole plivanje. Neke sam vidjela prvi puta, a neke poznajem po viđenju od prije. Stigla Zrinka u "full" damskoj opremi. Sinoć smo se srele na disko-plesnjaku na Novoj cesti. Jučer smo imali nastup u Domu kulture Trešnjevka, zbor sa četiri pjesme. Poslije nas osmero se uputilo na ples. Plesnjak na Novoj cesti me veoma ugodno iznenadio. D J je puštao muziku naše mladosti (sjetih se Lapidarija, Hrvojeve....) uz svjetlosne efekte, polakirani parket, ugrijane radijatore, naplesale smo se do mile volje i u 22h smo se pokupili doma. Zrinka mi je rekla da se dva puta tjedno (utorkom i četvrtkom u 10h), tu održava tečaj klasičnog plesa za 10 Kn mjesečno. Potruditi ću se posjetiti i tu školicu.
Gospođa je otvorila vrate glavnog ulaza na bazen. Osim nekoliko uposlenika i nas, nikog drugog nije bilo u garderobi. Poslije tuša ušle u prostor bazena, e sam se sjetila, da sam ovdje bila zadnji puta kada sam sina vodila u školu plivanja, a to je biloooo...... Počeli smo plivati u naše dvije dozvoljene trake, a kako nije bilo drugih posjetitelja, začas smo se razmilili po čitavom bazenu, bilo nas je oko četrdesetak. Srela, Mimu i upitala ju kako dugo je ostala i disku. Odgovorila:"....do pola jedanaest, Došla doma razbarušene frizure, onaj moj me samo malo čudno pogledao, nije ništa pitao, a ja nisam ništa rekla, gdje sam sve bila, kao da mora baš sve znati!, ali je meni bilo super!!" Margita je još i danas pjevušila: "klinček stoji pod oblokom!?!, te mi rekla da ju je kćer ukorila i da joj je već dosadila pjevušeći stalno tu pjesmu! Duško, maratonac u plivanju, upitao me: "Hoćeš li kapučino po tri ili devet kuna?" "Naravno po tri kune.
Voda u bazenu je veoma ugodna za plivanje, ali ne i za plutanje. Koliko dugo hodam na bazen, nisam dobila nikakovu priljepčivu kožnu boleštinu, a vrijednosti kakvoće vode nalaze se na oglasnoj ploči pored ulaza u bazen. Sat plivanja veoma brzo je proletio. Ispod tuša smo nas tri zborašice lijepo, glasno otpjevale: "Klinček stoji pod oblokom!" U garderobi su nas djelatnice čudno gledale, ali nas nisu pokudile, ali ni pohvalile.
Na klupi, na ulazu smo popili kapučino po tri kune, ohladili se od plivanja i fena, te polagano krenuli, svatko svojim putem u isplanirani nedjeljni ostatak dana. Ovakovim sadržajem protekla su mi dva dana bila potpuno ispunjena. Htjela bih skrenuti pozornost našim dragim članovima, na raznolikost mogućnosti što ih pružaju radionice u našoj Udruzi. Za posjet radionicama ne morate trošiti, lipe ni kune od crkavice svoje mirovine. Potrebno vam je samo malo dobre volje. Pobjegnite od učmalosti sivila, stereotipne svakidašnjice i vidimo se u jednoj od naših radionica.
Uz srdačan pozdrav, Katica Pecigoš-Kljuković.