Osvrt, Otrovanec

Izlet u Otrovanec

subota, 12. listopada 2013. godine

Nakon obilnih kiša predhodnih dana, a i noći pred izlet, sastali smo se ispred dvorane Lisinski u 7h i krenuli autobusom na izlet u Otrovanec.

Bili smo veseli jer se nakon magle počelo pojavljivati sunce te je zbog lijepog vremena i raspoloženje bilo super. Vožnja je trajala oko 2h.

Vozili smo se kroz srce Podravine do Zlatnog klasa, ugostiteljskog objekta u mjestu Otrovanec. Doček je bio vrlo lijep, štoviše izuzetan. Mada je vani bilo sunčano domaćini su založili otvoreni kamin što je dodatno uljepšalo dolazak i stvorilo prekrasan ugođaj. Planinari su imali svoj plan tj. otići na obronke Bilogore i vratiti se do 13,30h kada je zakazan ručak. Na destinaciju otkuda smo krenuli pješice odvezao nas je autobus. Nismo išli svi, samo doduše manji broj je ostao u Zlatnom klasu i za njih je organizirano jahanje na konjima te su prikazani stari zanati. Planinari su krenuli na Bilogoru uz stručno vodstvo i pratnju voditeljice Vikice.

Lagano smo se uspinjali kroz već obrane vinograde, putem brali već otpale orahe, a suncem obasjane padine Bilogore pružale su veličanstven ugođaj šarenila i boja jeseni. Put nas je vodio do meteorološke postaje gdje smo se malo odmorili i zasladili smokvama kojima se na tom mjestu nismo nadali. Nakon objašnjenja o važnosti meteorološke postaje na tom položaju počeli smo se spuštati i radili smo polukrug kroz šumu i sve do mjesta gdje nas je sačekao autobus. Ja sam posebno bila sretna jer je to bio moj prvi izlet s planinarima nakon operacije kuka. Slušajući druge oko sebe zaključili smo da je bilo lijepo prošetati uz lagan uspon, niti previše teško niti zahtjevno za nas sa posebnim potrebama.

Ručak u restoranu Zlatni klas bio je fin i obilan, domaćini susretljivi pa smo nakon uživanja u delicijama, posebno upamćenom kruhu s koprivama isti naručili i kupili za doma. Zatim smo se razmilili po imanju, neki su šetali, neki jahali konja, a za dva stola se kartalo belu vani na zraku.

Vrijeme je brzo prošlo, a prije odlaska saznali smo povijesnu istinu otkuda mjestu ime Otrovanec. Naime, objasnili su nam da su u vrijeme prodora Turaka u ove krajeve početkom 16 st. sva sela i veća mjesta do Koprivnice Turci popalili. I kad su već mještani mislili da su otišli, oni su opet stali nailaziti. Tada se jedan stariji čovjek dosjetio da u jezero gdje napajaju konje i piju vodu bace otrov što su i učinili. Kada su naišli Turci, konje su napojili, a oni su popadali i uginuli. Jedan Turski konjanik je čučnuo i stao piti vodu, a kad se napio starac mu kaže: sad si pravi otrovanec. Tako je cilj našeg izleta dobio ime Otrovanec, a mi bogati za jedno novo povijesno saznanje i ugodno druženje, ukrcali smo se u autobus i krenuli natrag u Zagreb.

Autor: Zdenka Pisačić

We use cookies on our website. Some of them are essential for the operation of the site, while others help us to improve this site and the user experience (tracking cookies). You can decide for yourself whether you want to allow cookies or not. Please note that if you reject them, you may not be able to use all the functionalities of the site.

Ok