Izlet na Žumberak
subota, 15. lipnja 2013. godine
Ove godine članovi Planinarske sekcije bili su na nekoliko izleta, ali ovaj na koji smo otišli dana 15.06.2013. godine na Žumberak sve je posebno oduševio.
Dan je bio sunčan, te smo uživali gledajući sela, polja, šume i livade pored kojih smo se vozili autobusom. Stanku za jutarnju kavu imali smo u Krašiću, gdje smo razgledali crkvu kao i samo mjesto. Nakon stanke nastavili smo vožnju prema planinarskom domu "Boris Farkaš" u Sekulićima. Planinarski dom se nalazi na 710 m/n visine. U domu su nas dočekali s toplom slanom štrudlom od sira i domaćom rakijom.Planinari su se kratko odmorili, napunili svoje boce vodom te krenuli prema svom cilju na Svetu Geru.
Putem smo uživali u razgledavanju prirodnih ljepota. Nakon skoro tri sata hoda, popeli smo se na vrh Svete Gere tj. na 1170 m/n visine. Razgledali smo kapelicu Sv. Ilije koja je na našoj strani, te kapelicu u izgradnji Sv. Jera (Sv. Gera) koja je na slovenskoj strani po kojoj je vrh i dobio ime Sveta Gera. Prošetali smo do karaule na slovenskoj strani. Nakon kraćeg predaha spuštali smo se kroz šumu nazad prema planinarskom domu u Sekuliće. Markacije nisu bile baš najbolje označene te smo malo duže tražili oznake koje smo pronašli i polako nastavili nazad prema odredištu. Vodič nas je doveo do izvora gdje smo se mogli osvježiti i napuniti svoje boce za lakši povratak do planinarskog doma. U domu nas je dočekao fini grah s kobasicama i špekom, koji nam je nakon šest sati hoda dobro došao.
Na Sv. Geru popela su se 24 planinara, dok su ostali članovi koji su došli s nama uživali u šetnji i razgledavanju prirode, a neki su uživali u kartanju. Na povratku prema Zagrebu stali smo u Kostanjevcu te su se neki članovi na ribnjaku opskrbili svježim pastrvama i šaranom. Sretni i zadovoljni svi smo se vratili u Zagreb oko 20,30 sati.
Autor: Dubravka Šimičić
~~~~~~~~~~~~ ***~~~*** ~~~~~~~~~~~~
Izlet na Risnjak
subota, 18. svibnja 2013. godine
Ima jedna narodna izreka "Čovjek sniva, a Bog određuje" - i ovaj puta smo se uvjerili da je ta izreka točna. Sekcija planinara UIRZ-a imala je svoje ranije planove da se navedenog dana organizira planinarski pohod u našu dragu Medvednicu konkretno do planinarske kuće "Kameni svati".
No, kako je tih dana bilo dosta kišnih dana, radi blatnjavih staza naša voditeljica Ludovika Musić (Vikica) predložila je da se krene manje blatnjavim putem do planinarskog doma "Risnjak" koji se nalazi na nadmorskoj visini od 724 m na području zvanom Pongračevo, a kojeg su izgradili 1955. godine članovi planinarskog društva "Risnjak". U neposrednoj blizini doma nalazi se Pongračeva lugarnica odakle se pruža predivan pogled na našu metropolu. Sam dom omiljen je među planinarima i posjetiteljima Medvednice koji se tamo mogu u lijepom ambijentu, na otvorenom i zatvorenom prostoru, odmoriti uz dobru hranu i ako žele mogu ostati preko noći jer dom raspolaže i sobama.
Dolazak u dom je moguć iz više pravaca, a naš dolazak bio je organiziran sa polaskom iz Terminala Črnomerac ZET linijom za Mikuliće.
Po izlasku iz autobusa uputili smo se do restorana "Janje" odakle smo krenuli širokim stazama prema našem odredištu, a na tom putu susretali smo se i sa biciklistima koji su se uputili u posjet svojim biciklima u taj prirodni rezervat.
Po dolasku u "Risnjak" slijedilo je uobičajeno presvlačenje i nakon toga okrjepa hranom koju smo donijeli sobom i koju smo naručili u domu. Nakon jela, dio članova se uputio u daljnje planinarske aktivnosti dok jedan dio ubrzo nastupio već tradicionalnom igrom "bela".
Lijepim i ugodnim trenucima uvijek prebrzo dođe kraj tako je i ovaj puta prebrzo došlo vrijeme povratka našim kućama. No, na rastanku i povratku svi smo bili zadovoljni i sretni što smo si podarili ovako lijepe trenutke na Medvednici, uz obećanje da se uskoro nađemo u našim klupskim prostorijama gdje ćemo se dogovoriti za naš sljedeći planinarski pohod.
Autor: Ivan Horvatić
~~~~~~~~~~~~ ***~~~*** ~~~~~~~~~~~~
Izlet na Sljeme - Rusov pohod
subota, 20. travnja 2013. godine
Povelik broj dobro raspoloženih planinara krenuo je na dug i zahtjevan put prema krajnjem cilju - PD Runolist. Uz sve napore i uspone nije nedostajalo dobre volje i veselja. Na punktovima putem staze dobili smo štambilje i okrijepu pa su neki sa nestrpljenjem žurili prema "Runolistu" da podignu svoje značke. Tu nas je dočekala dobra klopa i glazba. Zaboravili smo na bolne noge i umor i tancali da se sve brdo treslo. Svako veselje brzo prođe pa smo i mi krenuli sretno i veselo svome domu.
Autor: Đurđa Majcenović
~~~~~~~~~~~~ ***~~~*** ~~~~~~~~~~~~
Izlet u Vukomeričke gorice
subota, 23. veljače 2013. godine
Za vrijeme dok je postojalo Panonsko more, pritisnuti strujanjem toka rijeke Save sa sjevera i morskom strujom rijeke Kupe sa juga, stvarali su se otočići u smjeru zapad-istok u dužini od 100 km od naselja Letovanić na istoku do naselja Kupinečki Kraljevec.
Od mnogih naselja koja su se prostrla na obroncima Vukomeričkih gorica su i naselja Gornji Trpuci i Dragonožec kao i selo Havidići, sa kojim ujedno završava na ovom istočnom dijelu grad Zagreb, kao i selo Horvati na zapadnom dijelu gradske četvrti Brezovica.
Najviši vrh Vukomeričkih gorica je REŽIDOVKA sa 255 m nadmorske visine na zapadnom dijelu te na južnom dijelu vrh JURAŠČAK sa 213 m nadmorske visine.
Vukomeričke gorice su pretežno obrasle gustim šumama bukve, hrasta, graba i ponegdje crnogoricom.
Vukomeričke gorice su sačuvane prirodne ljepote i privlačne za građanstvo metropole i gradova koji su u neposrednoj blizini: Sisak, Velika Gorica i Karlovac.
Od samog grada Zagreba doći se može i javnim gradskim prijevozom (za nas, članove, to znači da se možemo voziti našom godišnjom ZET kartom).
Kako se naša planinarska sekcija već ranije odlučila za pohod na Vukomeričke gorice, došao je i taj trenutak.
Na žalost, naša voditeljica gđa Mustić je ovaj puta zbog svojih zdrastvenih poteškoća bila u nemogućnosti voditi nas na dogovoren pohod na "Turopoljske brege", kako ja volim nazivati Vukomeričke gorice, jer se velikim dijelom prostiru Turopoljem.
Stoga mi je bila osobita čast i zadovoljstvo biti vođa puta tog pohoda.
Jutro nakon cijelonoćnog padanja snijega rometnice su bile dobro očišćene. Polazak je bio dogovoren sa autobusnog okretišta Savski most. Potražio sam informaciju da li autobusna linija kojom bismo krenuli uredno prometuje i odgovor je bio potvrdan.
Okupilo nas se osmero članova i krenulo se prema našem odredištu do naselja Gornji Trpuci. Do samog mjesta trebalo nam je nekih 45 minuta vožnje ZET autobusom.
Kako je zbog snijega bilo nemoguće kretanje po okolnim šumskim putevima krenuli smo kroz samo naselje i uživali u okolnim krajolicima Vukomeričkog gorja.
Kako u ovim krajevima nema planinarskih objekata, nakon sat i četrdesetak minuta stigli smo do našeg odredišta ugostiteljskog objekta "Dva volana" u Dragonožcu, gdje smo se ugodno smjestili i uz kavu i ono što smo ponijeli u svojim ruksacima zadržali u ugodnom druženju uz neizostavnu "Belu".
Povratak je bio u kasnijim popodnevnim satima javnim gradskim prijevozom, a polazna postaja nalazi se u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta.
Dobro raspoloženi zaključili smo da se ponovo vratimo u Vukomeričke gorice kada bude više mogućnosti ubiranja šumskih plodova kojima ovi krajevi daruju svoje posjetitelje.
U Vukomeričkim goricama ima dosta gljiva stoga apeliram na sve zaljubljenike tih delicija, kao i zaljubljenike prirodnih bogatstava, da nam se pridruže u obilasku Vukomeričkog gorja.
Napominjem da obzirom na relativnu malu nadmorsku visinu nije potrebna veća fizička kondicija.
Naravno tada se morate oboružati nešto većom kondicijom jer se ipak dosta snage izgubi u potrazi za delicijama koje nude ove šumovite brdine, a tada bismo krenuli i malo dublje u Vukomeričke gorice u sela Vukomerić, Dubranjci, Bukovčak i možda još koje od obližnjih mjesta.
Napominjem da se u ovim Goricama snimao film "Svoga tela gospodar", a mislim da i "Breza".
Za sada toliko i do skorog susreta.
Autor: Ivan Horvatić